Balkán Magyar Irodalmi Klub – Balkanski klub mađarske književnosti
Tamaš Korpa
Come back III

Među parkovima vršnjacima, zbijeno poput
Kapije-ograde koju su zazidale odurne ruke,
nešto odavno priklješteno kunja – nije to stara funkcija,
nije tandem što vozimo na obali reke Špre.
Iznad parkova vršnjaka nečujni vazdušni koridor,
sa mekim voznim redom. Kontekst u nizove
ulica i šetališta, istačkan, obrasta. ali pst!
hidraulična ručka reke Špre zamahne i zamakne
dok napušta svoje korito. danima će curkati,
kao pri zevanju, sve što je potisnuto.
ozbiljna muzika, gromoglasni aplauz! privatni plesni časovi na trgu.
dolaze vezane forme! heraldika
Ruža i Pudera. nadohvat ruke čvrsta ruka.
bučno, poput kajanja nakon iznenadne
provale saosećanja. na način kako i iskezi usta
prepisuje sebe slabokrvno ili. prebrzo!
i na kraju klauze vatreno crvena tačka trafipaksa
zaplamti – u pepeo ne pretvorivši se nikad.

S mađarskog prevela Draginja Ramadanski