(Performans, izložba crteža i poezija na promociji
zbirke pesama "Izvor radoznalosti" Ljubomira Đukića)
Umesto klasične promocije knjige u Kanjiži je 27. novembra 1999.godine u foajeu Bioskopa "Kultura" u Caffe baru Cinena održana multimedijalna umetnička žurka. Povod za žurku prožetu performansom, izložbom crteža, hepeningom i poezijom bila je nova zbirka poezije u biblioteci "Orbis" Ljubomira Đukića "Izvor radoznalosti", u izdanju Umetničke radionice "Kanjiški krug".
Poezija je izvorni ljudski put, kome Ljubomir Đukić jedino želi da se prikloni, tražeći slične senzibilitete, nadarenosti, interesnu sferu... Na tom putu sličnih senzibiliteta susreo se sa slikarem Lorantom Agoštonom, koji ne samo da ilustruje Đukićevu poeziju, već je i koautor dve Đukićeve knjige, ove poslednje "Izvor radoznalosti" i prethodne "Tonska slika". Agošton pronalazi i čini uz pomoć svojih crteža savršeno jedinstvo i saglasje između poezije Đukića i likovne umetnosti.
Pre "Izvora radoznalosti" Ljubomir Đukić je objavio zbirke pesama "Ogledalo" (1992), "Mrtva Priroda" (l992), "Kaljave Mladice" (1994), "Okovani Prirođenik" (1994), "Smola" (1995) i "Tonska slika" (1997), a ove godine književni kritičar i teoretičar Miodrag Mrkić objavio je knjigu "Divne, realne laži", dva ogleda o poeziji Ljubomira Đukića.
"Svako pesništvo je prestup. Ono uzima u obzir pravila da bi ih prekoračilo. Pogotovo pesništvo koje ne nastaje iz knjiga, nego kao lična, posebna i opasna avantura". Ovako najsažetije o najnovijem izboru Đukićeve poezije "Izvor radoznalosti" piše recenzent Draginja Ramadanski.
Kroz ličnu, posebnu i opasnu pesničku avanturu vodi nas skupljač rečnih paukova, zrenjem misli, sunčanim dlanom slika. U rasušenom čamcu siromaštva, za makar jednu živu sporu sliku, probuđen pun misli Đukić je ponekad i odsutan, ali to su samo tajanstveni "detalji priče" ili "talasi boje slike zvuka". "Grozno besni poezija", "metež čarolije" ulazeći u klopku na "samotno ostrvo". "Prenosiva impresija" (za Ljiljanu) i "Agneš na zalasku pesme", u hodu sa Silvijom. Zavarani tragovi gneva, deformisane praznine, poternica, uvežbana stvarnost, notacija zgusnute bliskosti, nemi film neodmerenih pokreta, centar pažnje i svetlosno ushićenje, kao da nagoveštavaju varnicu patnje, Tonijeve gips naprave i izvor radoznalosti. Rečni pauk se približava opisu Tise, ispipavanje, senkom uznemirena radoznalost, gusta krošnja sećanja, sterilna tišina i završno narcisoidno lebdenje. Već i sami naslovi i poneki stih, usput otrgnut iz pesama jasan su putokaz kroz poetsku priču, koju je Đukić vešto isprepletao uz obalu Tise, a znalački je ilustrovao sa 15 crteža Lorant Agošton.
Ali, vratimo se žurki priređenoj na izvoru poezije, u kojoj su pored Ljubomira Đukića, Silvije Čamber, Loranta Agoštona i Ištvana Besedeša, učestvovali i gosti iz Republike Mađarske urednici književnog časopisa "Irodalom visszavág" (Književnost uzvraća udarac) Norbert Haklik, Tamaš Tomkiš i Janoks.
Odustajući od uobičajenog načina promocije knjige Đukić je u performansu sa Silvijom Čamber dopunio deo izraza koji nije dokučio rečju i poezijom. Teatralni deo priče dopunjen je poezijom koja govori o destrukciji, o plesu smrti, o oslobađanju obeleženosti (ocrnjenosti pojedinca), o oslobađanju stida i srama, naravno i patnje koja nas koči i sputava, baš kao što ume da koči i beskrajno sanjarenje i težnje o neostvarenim mogućnostima.
Poezija koju ispisuje Đukić okrenuta je traganju za alternativnim očevidnim smislom, "o estetskoj moći sveta", raspršujući ideje i spoljni svet, sa ciljem da prodrma konzervativnu životnu strategiju koja određuje granice. To su mnogo puta viđene stradalničke strategije, iznova i uvek iznova robujući zakonima uzroka, dok sputavaju individualna unutrašnja obeležja. A Đukić nastoji da poezija ponovo postane praznično uživanje, igra čarolije, radosnih misli, jer do nje se stiže meditativnim naporom, uz pomoć misaonog iskustva. Poezija se stvara, a dočarava i multimedijalnom umetničkom žurkom, kakva je upriličena za promociju "Izvora radoznalosti".