Mr Jelena Krizmanić
Reke života ili reke smrti

Krajem februara 2000. godine u rudarskoj oblasti Baia Mare u Rumuniji, u rudniku, koji je vlasništvo mešovite rumunsko-australijske rudarske kompanije "Aurul S. A.", je došlo do pucanja brane na jalovištu. To je prouzrokovalo izlivanje miliona litara vode sa visokom koncentracijom cijanida i teških metala u reku Lapoš, pritoku reke Samoš koja se uliva u Tisu. Cijanidi, bakar kao i mešavine drugih teških metala dostigli su koncentracije preko 100 puta veće od dozvoljenih za "zdrave" reke i preko 200 puta veće od standarda EU za pijaću vodu.

Konferencija u Budimpešti

Ovaj i slični incidenti bili su povod za održavanje dvodnevne konferencije, 3. i 4. aprila, pod nazivom "Reke života ili reke smrti?" u organizaciji Centralnog Evropskog Univerziteta (CEU) iz Budimpešte.

Cilj konferencije je bio da se obezbedi polazna tačka za raspravu o neophodnom razvoju zemalja centralne i istočne Evrope, što bi pomoglo u prevenciji sličnih incidenata u budućnosti.

Učesnici konferencije su bili visoki zvaničnici međunarodnih organizacija UNEP/ROE (United Nation Environmental Programm/Regional A3 for Europe), ICPDR (International Commision for the Protection of the Danube River), eksperti iz oblasti međunarodnog prava, ekonomije i ekologije iz zemalja ugroženih zagađenjem Tise, kao i novinari i predstavnici nevladinih organizacija.

Dvodnevna konferencija je počela plenarnim predavanjima u kojima je opisana hronologija incidenta u Rumuniji, kao i posledice koje je incident imao u Mađarskoj i Jugoslaviji. Preliminarni nalazi ROE/UNEP operativne grupe, moguća uloga EU operativne grupe i plan prevencije ICPDR takođe su prezentovani. Potom je sledila diskusija eksperata u okviru grupa za međunarodno pravo, ekonomiju i ekologiju. U okviru svake od grupa izneti su interesantni podaci o stanju i procesu obnavljanja živog sveta Tise, procena materijalne štete kao posledice ovog incidenta, kao i preporuke za poboljšanje i pooštravanje zakona koji regulišu zaštitu životne sredine.

Drugi danje je uključio sesiju o monitoringu životne sredine i neophodnosti postojanja mreže osmatranja i informisanja o stanju životne sredine, kao i internacionalnim konvencijama koje se tiču zaštite akvatičnih i vlažnih staništa. Diskusija o odgovornosti i ulozi medija pri sličnim incidentima pokazala je značajne razlike u pristupu medija iz zemalja koje su ugrožene zagađenjem i zemalja, kao što je u ovom slučaju Australija, čije kompanije imaju većinu akcija u rudnicima gde se incident dogodio. Uloga nevladinih organizacija i njihov angažman pri incidentima koji ugrožavaju životnu sredinu posebno je istaknuta kao neophodna pomoć pri obaveštavanju i aktiviranju javnog mnjenja i povećanju pritiska na vladine organe koji propisuju i kontrolišu uslove rada u kompanijama čija delatnost može ugroziti životnu sredinu.

Zaključci

U zaključcima konferencije izneta je još jednom opomena da se incidenti koji ugrožavaju životnu sredinu dešavaju iznenada, a odgovor često mora biti donet izuzetno brzo. Stoga, da bi se izbegli slični incidenti u budućnosti treba izvući pouke iz prethodnih dok su još sveži i obezbediti oštriju zakonsku regulativu u oblasti životne sredine i prekograničnih incidenata, koja bi pružila zaštitu ugroženim zemljama. Takođe, dobro organizovana i razvijena mreža monitoringa i informisanja o stanju životne sredine i opasnim tačkama zagađenja u mnogome može pomoći da se posledice ovakvih i sličnih incidenata umanje.

"Dunavski", god. 2, br. 2, april 2000.