Milan Belegišanin
Pećine, ogledala i mošus

Slobodan Nenin, Divlji bagrem i čuvarkuća,
Panonija - Mives, Novi Sad, 1994.

Mamuzajući maštu i jezdeći po otkosima večnosti, Slobodan Nenin nas u svome romanu: "Divlji bagrem i čuvarkuća" odvodi u neku daleku zemlju (lociranu na prostoru današnje Kine, ali je vreme neodređeno), gde se u suton mešaju miris lotosa i krvi, boje jezerskih senki i neba nadolazeće oluje i gde se pod ponoćnim punim mesecom traže - njištanje konja koji se iz boja vraćaju bez svojih gospodara i lelek nezadovoljnih boginja.

Nenin u ovoj knjizi pravi jedinstveni amalgam stvarnosti i bajke, istine i legende, razuma i stomaka. Čini se da njegov glavni junak Šun, čak i kada brodi raka-ma, pripitomljava vrleti koja su nastanjena prastarim čudovištima našega detinjstva, kada vodi ljubav sa boginjama, ili se suprotsavlja čitavim vojskama, u stvari silazi u davno zapretene pećine našega iskona i nežno, da preci ne bi zamerili, skida paučinu, ne bi li malo mekog i okrepljujućeg svetla došlo i do nas. Kroz razmišljanja i delanja glavnog junaka spoznajemo život i smrt, bogove i ljude, reku i svemir, omamljujući svetlost žada i trulež leša, raskoš caričinog tela i bedu trščara, radost pobednika i gordost poraženog. Kao iz neke čarobne Aladinove lampe, pred nama se pojavljuje svet čija je vrteška sa legendama i isceliteljskim prevarama istinitija od svih činjenica koje stvaraju istoriju. Krečući se kroz pećine naše podsvesti, Šun se susreće sa svim onim stvarima koje prate čoveka od prvih noćnih mora detinjstva, prvog dodira ženske puti, prve spoznaje da nismo večiti i na kraju onoga suštinskog, da treba da budemo vredni života kog smo proživeli. Šun je bio očevidac smrti svojih roditelja, osetio je slast bezdana u ljubavnoj igri sa caricom, od bogova je naučio da je smrtan, ali mu je osnovni životni put skicirao Lotos koji iako se rađa iz blata, u blatu ne završava. Iako je sazreo kroz krv svojih najbližih, u krvi nije ogrezao.

Čitajući ovaj roman, može vam se učiniti da se lagano krećete kroz neku odaju punu ogledala i da svako od tih ogledala pokazuje neki deo vaše duše. Sva ta ogledala, koja predstavljaju raseljene parčiće vašega bitka, na kraju sobe se spajaju u jedan topao mesečev zrak pod kojim možete mirno da prisednete i počnete da lagano spoznajete sebe. Nakon izvesnog vremena će vam se pridružiti i glavni junak knjige Šun. Sešće pored vas, i ponudiće vam malo sušenih smokava upozorivši vas da treba da žvaćete polako i da uživate u svakom zalogaju. Nakon toga Šun će ispod svoga ogrtača izvaditi muzičku kutijicu od žada i bočicu od okamenjene soli u kojoj se nalazi miris Mošusa. Otvoriće muzičku kutiju i vi ćete videti na cvetu Lotosa koji se lagano okreće dva para.

Prvi par predstavlja dva ratnika, koji se u ritmu muzike mačuju, dok su drugi par - mladić u žutom i devojka u plavom ogrtaču koji igraju. Šun će vam nakon toga dati bočicu sa Mošusom i naložiti vam da poprskate jedan od parova. Ukoliko vam izbor bude ispravan, par će da naraste do prirod-ne veličine i u potpunosti će oživeti. Šun će vam za uzvrat darivati štap od bambusa, pokloniće se, spakovati kutiju i bočicu i sa oživljenim parom će otići. Ostaćete još malo sami sa bambusom u rukama i okruženi čudnim mirisom. Taj miris Mošusa će vas, dobi-jen teško, kao onih nekoliko suštinskih kapi vode iz suve drenovine, pratiti još dugo. Kada se sa bambusovim štapom budete vraćali kroz sobu sa ogledalima, lakše ćete prepoznati sopstvene oblike, i činiće vam se da onaj topli mesečev zrak puzi za vama...

P. S. Budite oprezni. Bambusom se mogu slikati pre-krasni akvareli, ali isto tako, bambus može da posta-ne i vrlo opasno oružje. Odluka je opet na vama...

("Dnevnik", 04.07.1995.)