Dobrica Kamperelić
Bojilište - neborilište!

Od Stvaranja Sveta po Bibliji, od prvih likovnih tvorbi neznanih umetnika u dalekoj prošlosti, sve do klasika slikarstva i, potom, do avangardne umetnosti, moderne i postmoderne, boja je privlačila ljudski rod, umetnike osobito. Kao jedan od najvažnijih elemenata likovne umetnosti, s optičkim i semantičkim sadejstvom, sa raznovrsnom simbolikom sve do danas, boja ostaje snažno izražajno (umetničke) sredstvo koje se ni sa čim na može uporediti. Zapravo, i samo slikarstvo definiše se kao "umetnost koja pomeću boja prikazuje bića i stvari na ravnoj površini".

Imajući ove i neke druge odrednice boje, kao planetarnog i, zašto ne reći, metakosmičkog fenomena, Miroljub Filipović - Filimir, slikar i multimedijalni umetnik, osmislio je projekt/performans "Bojilišta", realizovan u Studentskom kult. centru, na najbolji način. Upotrebivši 50-metarsko slikarsko platno oslikano u prethodnoj seriji slikarskih hepeninga s nazivom "Umetnici sveta protiv izolacije čoveka i naroda" (Pariz, Beograd, Budva, Sremski Karlovci), izdelivši ga na četiri dela (po 12,50 m), i tako od delova dobivši novi (multikolorni) kvadrat, Filimir je pripremio prostor nove akcije, novog oslikavanja platna raznobojnim pigmentima smešten-im u plastične kesice koje su prskale pod pritiskom "vozila" upotrebljeni u performansu. Novoosnovana perfo-grupa kvART (Ružica Mitrović, Jelica Obođan, Milevan Dagović-Dago, Filimir i Dobrica Kamperelić) započela je kinetičku akciju, kreativnu igru oslikavanja platna uz pomoć bicikla, trotineta, automobilskih guma i jedne špakle (za "doradu" platna), ali ne baš u smislu stvaranja slikarske kompozicije kroz projekciju svega bića, kao što se čini tzv. Roršahovim mrljama i fraktalima, nego, ipak, s prepoznatljivim semiotičkim i koloritnim znacima i značenjima. Akcija je izvedena uz simultanu video-projekciju i uz zvučnu "kulisu", snažan minimalistički zvučni opus.

U drugom performansu, u kome se grupi priključila Verica Mirković, s nazivom "Iskorak iz nutrine" (autor - Dobrica Kamperelić), do izražaja su došle drugačije ideje, predznaci, znaci i značenja. Zamišljen kao gestualno-poetska akcija u letrističkom i signaliatičkom maniru, ovaj je performana imao drugačiji kontigvitet, drugačija dodirivanja u prostoru i vremenu, predstavu koja izaziva protivrečne asocijacije, a osnovni semiotički i likovni znak bilo je slovo, kojima se autor u svom nutrenju, u kontemplatvno-gestualnoj pokaznoj "vežbi" isprao, da bi potom grupa kvART delila slova publici, pečatima-slovima obeležila prisutno ili im delila jabuke sa slovima. Bilo je tu i drugih telesnih akcija, igre s artefaktima, raznobojnim trakama i ko-je-čim još, sve uz katastrofičan zvučni-elektronski opus grupe "Mehanistička nevesta" iz Indianopolisa.

S obzirom da neki od sudionika ona dva performansa pripadaju signalizmu, jugoslovenskom avangardnom i stvaralačkom pokretu, koji deluje od početka sedamdesetih, i da grupa kvART ni malo ne oskudeva s idejama i kreativnim potencijalom, sledećih meseci mogu se očekivati novi projekti grupe u signalističkoj poETICI, zapravo poetikama (kinetička, zvučna i gestualna poezija), s novim (kolektivnim) likovnim ostvarenjima, performansima i raznovrsnim umetničkim akcijama.