Janoš Siveri: Kraj praznika

Životodavne vode

Stišavam umom žestinu bitke!
Ko zna šta donosi mi leto.
Gazduje glava kako stigne,
upoređuje bruto i neto.

Uokolo sve dično leprša,
mada htenja nisu nam visoka.
Vodi nas stara navika
da teglimo ko stoka.

Dok živa voda mlaza li mlaza,
Gospod sam toči nemilice.
Odvažni Glagol kucka o zub –
i razvezuje jezik ubice!

Usta vam se razjapljuju,
tolika je potreba za znanjem.
Prokazanost godi oprostu,
to je moje hronično stanje.