Organizacione promene

Odlukom o spajanju zdravstvenih ustanova u Medicinski centar, koju su donele na referendumu 16. i 18 decembra 1965. godine radne zajednice Opšte bolnice "Dr Gere Ištvan", Doma narodnog zdravlja i Centra za zdravstvenu zaštitu majki i dece, osnovan je Medicinski centar "Dr Gere Ištvan" u Senti.

Sve ove zdravstvene ustanove su bile zdravstvene ustanove sa samostalnim finansiranjem, o čemu postoje odluke Narodnog odbora Gradske opštine Senta od 17. marta 1954. godine kada su proglašene Gradska javna bolnica, Dom narodnog zdravlja kao i pet Narodnih apoteka za zdravstvene ustanove sa samostalnim finansiranjem. Nešto kasnije, odnosno 27. IV 1961. godine osnovan je Centar za zdravstvenu zaštitu majki i dece i Antituberkulozni dispanzer, takođe kao ustanove sa samostalnim finansiranjem, koje su 1962. godine spojene u jednu. Tačnije, Antituberkulozni dispanzer je 1. IX 1962. godine pripojen Centru za zdravstvenu zaštitu majki i dece i postao je njegova organizaciona jedinica.

Opština je vršila dužnosti osnivača zdravstvenih ustanova, o čemu govore dokumenta od 25. II 1958. godine, kada je Narodni odbor opštine Senta doneo Rešenje o osnivanju Zdravstvene stanice u Tornjošu, zatim od 8. V 1959. godine, kada je isti Odbor, doneo Rešenje o osnivanju Zdravstvene stanice br. 2 u Senti u ulici Šandora Petefija, kao i od 1. X 1959. kada je taj Odbor doneo Rešenje o osnivanju Zdravstvene stanice br. 3 u Senti u ulici Tornjoški put. Takođe postoji dokumentacija o tome, da je 1. I 1960. godine Narodni odbor Opštine Senta preuzeo sva prava i obaveze osnivača Opšte bolnice "Dr Gere Ištvan" u Senti.

Narodni odbor Opštine Senta je donosio i odluke o spajanju zdravstvenih stanica, pa je tako 1. IX 1962. godine pripojena Zdravstvena stanica br. 2 Zdravstvenoj stanici br. 3, a 1. IV 1963. godine je Zdravstvena stanica br. 3 pripojena Domu narodnog zdravlja.

U Senti su u 1965. godini funkcionisale četiri samostalne zdravstvene ustanove i to: Opšta bolnica, Dom narodnog zdravlja, Centar za zaštitu majki i dece i Narodna apoteka.

Opšta bolnica je tada imala, u stacionarnom delu, sedam odeljenja: Interno, Hirurško, Dečije, Ginekološko, Grudno, Zarazno i Odeljenje za uho, grlo i nos. U bolnici su još bile i Rtg služba, Laboratorija i Bolnička apoteka.

U sklopu Doma narodnog zdravlja su radile tri zdravstvene stanice. U okviru Centra za zdravstvenu zaštitu majki i dece su radili ginekološki, dečiji i školski i antituberkulozni dispanzer, kao i Dečija zubnolekarska ambulanta, a u okviru Narodne apoteke je postojalo 5 apotekarskih stanica u Senti i prigradskim naseljima.

Dakle, počev od 1. I 1966. godine, spajanjem tri zdravstvene ustanove, nastaje Medicinski centar "Dr Gere Ištvan" u Senti, a 28. II 1966. godine njemu se pripaja (po sprovedenim referendumima) i Narodna apoteka. Opština je dala saglasnost i za formiranje Medicinskog centra 28. XII 1965. godine i za pripajanje Narodne apoteke 28. II 1966. godine.

Na osnovu Statuta Medicinskog centra od 25. II 1966. godine, delatnost se obavljala preko radnih jedinica, koje su u svom sastavu imale manje obračunske jedinice. Radne jedinice su bile:

1. Odeljenje za dečiju zaštitu, u čijem sastavu su bili dečiji dispanzer, školski dispanzer, pedijatrijske specijalističke ambulante, dečija zubnolekarska služba i stacionar;
2. Odeljenje za zdravstvenu zaštitu žena, u čijem sastavu su bili dispanzer za žene, ginekološkospecijalističke ambulante i stacionar;
3. Odelejnje za zaštitu od tuberkuloze, u čijem sastavu su bili antituberkulozni dispanzer i stacionar;
4. Interno odeljenje, u čijem sastavu su bili dispanzeri, internističke specijalističke ambulante i stacionar;
5. Hirurško odeljenje, u čijem sastavu su bili hirurške specijalističke ambulante sa svojim službama (antivarikozna stanica, fizikalna terapija, korektivna gimnastika sa sportskim dispanzerom) i stacionar;
6. Očno i ORL odeljenje, u čijem sastavu su bili očna specijalistička ambulanta i stacionar kao i ORL specijalistička ambulanta i stacionar;
7. Odeljenje za zdravstvenu zaštitu od zaraznih bolesti, u čijem sastavu je bio stacionar.
8. Opšta zdravstvena služba sa medicinom rada, u čijem sastavu su bili zdravstvena stanica 1 i 2 u Tornjošu i u Keviu, zdravstvene ambulante u Gornjem Bregu i Bogarašu, odeljenje za medicinu rada i savetovališta (za alkoholičare, za luetičare itd.);
9. Zubnolekarska služba, u čijem sastavu su bili zubnolekarska i zubotehnička služba;
10. Odeljenje za apotekarsku službu, u čijem sastavu su bila četiri ogranka apoteke (dva ogranka u gradu, jedan u stacionaru i jedan ogranak za prigradska naselja);
11. Zajedničke pomoćne medicinske službe, u čijem sastavu su bili laboratorija, rentgenologija, transfuzioni kabinet, stanica hitne pomoći i higijensko-epidemiološka stanica;
12. Zajednička služba, u čijem sastavu su bili odsek za ishranu sa kuhinjom, vešeraj sa peglerajem, radionica za održavanje, ekonomija i opštinski zdravstveni centar.

Upravljanje u Medicinskom centru se sprovodilo preko zborova Radnih jedinica. Najvažnije odluke su se donosile putem referenduma, a organi upravljanja su bili Savet Medicinskog centra, u kojem su prema određenom ključu uzimali učešće radnici iz Medicinskog centra i predstavnici društvene zajednice, onda kada se odlučivalo o donošenju statuta, usvajanju plana i programa razvoja, ili imenovanju i razrešenju direktora, kao i Upravni odbor, koji je predlagao donošenje samoupravnih opštih akata i koji se starao o sprovođenju opštih akata i odlučivao o prigovorima radnika i građana.

Direktor je vodio poslovanje i odgovarao za stručni rad, kontrolisao rad i starao se o sprovođenju zdravstvene zaštite i ostvarivanju planova rada, organizovao saradnju sa drugim organizacijama i ustanovama, zastupao ustanovu pred sudovima i izvršavao odluke Saveta i Upravnog odbora Medicinskog centra. Direktor je imao svog pomoćnika, a odeljenja su imala svoje načelnike, dok su ostale službe imale, takođe, svoje rukovodioce, koji su bili neposredno odgovorni direktoru.

Savetodavni organi su bili Stručni kolegijum i Savet Zdravstvenog centra, koji su, kao čisto stručni medicinski organi, učestvovali u izradi i ostvarenju programa mera zdravstvene zaštite, a Savet Zdravstvenog centra se starao i o sprovođenju stručnog nadzora nad radom zdravstvene ustanove. U njegov sastav su ulazili i predstavnici Podružnice Srpskog lekarskog društva.

Nema preciznih podataka o tome, ali je najverovatnije, da u periodu od 1. I 1966. godine pa sve do 10. VI 1975. godine, Bolnica, kao celina, nije imala svog posebnog rukovodioca, nego je direktor Medicinskog centra obavljao poslove rukovođenja, kako za Bolnicu tako i za ustanovu u celini.

Osim Statuta u Medicinskom centru su postojali Pravilnik o radnim odnosima, Pravilnik o stručnom obrazovanju i usavršavanju radnika, Pravilnik o davanju zajmova za stambenu izgradnju i o dodeli stanova radnicima ustanove, Pravilnik o raspodeli dohotka, Pravilnik o raspodeli ličnih dohodaka, pravilnik o zaštiti na radu i Odluka o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mesta.

Do 1965. godine se finansiranje zdravstvenih ustanova obavljalo preko Sreskog zavoda za socijalno osiguranje iz Subotice, filijale u Senti, a od 1. I 1965. godine u Senti se formira Komunalni zavod za socijalno osiguranje.

Sedamdesetih godina, u Medicinskom centru, dolazi do our-izacije i promena, u skladu sa izmenama propisa, koje je donosilo samoupravljanje.

Već 6. VI 1970. godine je u Medicinskom centru usvojen Statut, na osnovu kojeg radni ljudi ostvaruju svoja samoupravna prava preko organizacija udruženog rada. Tada se formiraju 23 organizacije udruženog rada, koje su poslovale kao celine zaokruženog procesa rada, u okviru kojih su postojale manje obračunske jedinice. To su bile sledeće organizacije udruženog rada:

1. Služba opšte medicine;
2. Služba za zdravstvenu zaštitu dece
- Dečiji dispanzer
- Školski dispanzer
- Bolničko odeljenje
3. Služba za zdravstvenu zaštitu žena
- Dispanzer za žene
- Bolničko odeljenje
4. Pneumoftiziološka služba
- Pneumoftiziološki dispanzer
- Bolničko odeljenje
5. Služba za suzbijanje zaraznih bolesti
6. Služba za medicinu rada
7. Služba za kožno venerične bolesti
8. Služba za unutrašnje bolesti
- Bolničko odeljenje
- Specijalistička ambulanta
9. Hirurška služba
- Bolničko odeljenje
- Specijalistička ambulanta
- Odsek za rehabilitaciju sa specijalističkom ambulantom
10. Neuropsihijatrijska služba
- Bolničko odeljenje
- Specijalistička ambulanta
11. ORL služba
- Bolnički odsek
- Specijalistička ambulanta
12. Oftalmološka služba
- Bolnički odsek
- Specijalistička ambulanta
13. Laboratorijska služba
14. Služba za mikrobiologiju
15. Rentgenološka služba
16. Služba za anesteziju i reanimaciju
17. Služba za transfuziju krvi
18. Zubnolekarska služba
19. Služba za zubnu negu dece
20. Farmaceutska služba
21. Patološko-morfološka služba
22. Služba za administrativno-finansijske poslove
23. Pomoćne nemedicinske službe
- Kuhinja
- Vešeraj i pegleraj
- Radionica

Interesantan je podatak, da su se međusobne usluge obračunavale i fakturisale, a da je za rešavanje međusobnih sporova postojala stalna Arbitražna komisija, koja je rešavala sporove između organizacija udruženog rada. Postupak rada ove komisije i njen sastav je bio utvrđen Statutom. Za Medicinski centar i sve OUR vodilo se jedinstveno knjigovodstvo. OUR nisu imale svojstvo pravnog lica. Raspodela ličnih dohodaka vršila se na osnovu jedinstvenog Pravilnika o raspodeli ličnih dohodaka, kojim su bili utvrđeni osnovni principi raspodele i osnov i merila za raspodelu, kao i na osnovu Pravilnika o raspodeli ličnih dohodaka, koje su donosile sve OUR razrađujući jedinstvena merila u skladu sa svojim specifičnostima, mogućnostima i potrebama vodeći računa o prihvaćenim načelima raspodele prema radu.

Veoma brzo su se pokazale nelogičnosti i neracionalnosti ovako glomazne organizacione šeme, pa je već 1973. godine pokrenuta inicijativa da se pojedine radne organizacije udruženog rada grupišu, da bi se obrazovale nešto veće organizacije udruženog rada na osnovu Zakona o obrazovanju OUR-a.

U periodu od 2. do 15. XI 1973. godine, od 23 organizacije udruženog rada, formiraju se 9 novih osnovnih organizacija udruženog rada.

Od ovih 9 novih Osnovnih organizacija udruženog rada, 6 je bilo u Bolnici, a preostale 3 su bile u Domu zdravlja. Novostvorene Osnovne organizacije udruženog rada bile su sledeće:

OOUR Zajedničke dijagnostičke službe, nastala spajanjem
OUR Bolničke laboratorisjke službe
OUR Rentgenološke službe
OUR Službe za transfuziju krvi
OUR Patološko morfološke službe
OOUR Služba za suzbijanje plućnih, zaraznih i neuropsihijatrijskih bolesti, nastala spajanjem
OUR Neuropsihijatrijske službe
OUR Pneumoftiziološke službe
OUR Zaraznog odeljenja
OOUR Služba za unutrašnje bolesti, jedina je ostala nepromenjena
OOUR Zajedničke službe hirurških grana sa anestezijom, nastala spajanjem
OUR Hirurške službe
OUR Oftalmološke službe
OUR ORL službe
OUR Službe za anesteziju i reanimaciju
OOUR Služba za zdravstvenu zaštitu žena i dece, nastala spajanjem
OUR Služba za zdravstvenu zaštitu žena
OUR Služba za zdravstvenu zaštitu dece
OOUR Zajedničke nemedicinske službe, nastale spajanjem
OUR Zajedničke administrativno finansijske službe
OUR Pomoćne nemedicinske službe
OOUR Služba opšte medicine i dispanzeri, nastala spajanjem
OUR Služba opšte medicine
OUR Služba za Medicinu rada
OUR Služba za kožno venerične bolesti
OOUR Zubnolekarska služba, nastala spajanjem
OUR Zubnolekarske službe
OUR Služba za dečiju i preventivnu stomatologiju
OOUR Apoteka, nastala od
OUR Farmaceutske službe

Ni ovakva organizaciona shema nije dugo ostala na snazi, jer su tendencije promena, koje je omogućio Zakon o udruženom radu, diktirale stalne integracije, odnosno dezintegracije postojećih oblika organizovanosti.

Tako, već 10. VI 1975. godine, dolazi do formiranja jedne OOUR-a Bolnica i to od:

1. OOUR Zajedničke dijagnostičke službe;
2. OOUR Službe za suzbijanje plućnih, zaraznih i neuropsihijatrijskih bolesti;
3. OOUR Službe za unutrašnje bolesti;
4. OOUR Zajedničke službe hirurških grana sa anestezijom i
5. OOUR Službe za zdravstvenu zaštitu žena i dece.

U sastav OOUR-a Bolnice ulaze i delovi OOUR-a Zajedničke nemedicinske službe, odnosno obračunske jedinice Vešeraj i Ishrana, dok će se od preostalih delova OOUR-a Zajedničke nemedicinske službe formirati 30. III 1977. godine Radna zajednica zajedničkih službi, koja će obavljati sve administrativne poslove za sve udružene osnovne organizacije u Radnoj organizaciji Medicinski centar "Dr Gere Ištvan" - Senta.

Dvadesetdevetog XII 1976. godine je došlo do udruživanja dve radne organizacije, naime, Radna organizacija Dom zdravlja "Slobodan Penezić" Čoka sa svojim OOUR Služba opšte medicine, OOUR Zubnolekarska služba i OOUR Apotekarska služba ušla je u sastav Radne organizacije Medicinski centar "Dr Gere Ištvan" Senta, ali pojedini delovi kao što su: ATD - Čoka, Laboratorijska služba Čoka, Dečiji i školski dispanzer Čoka i Dispanzer za žene Čoka, ušli su u sastav OOUR-a Bolnice.

Tako je, u periodu od 1977. do 1981. godine, u sastavu Medicinskog centra "Dr Gere Ištvan" bilo 7 osnovnih organizacija udruženog rada:

1. OOUR Služba opšte medicine i dispanzeri Senta
2. OOUR Zubnolekarska služba Senta
3. OOUR Apoteka Senta
4. OOUR Bolnica Senta
5. OOUR Služba opšte medicine Čoka
6. OOUR Zubnolekarska služba Čoka
7. OOUR Apoteka Čoka
8. Radna zajednica zajedničkih službi Senta

Sve osnovne organizacije udruženog rada su imale svojstvo pravnog lica i svoj sopstveni žiro račun, sve su donosile sopstvene planove rada kao i finansijske planove i predavale tromesečno periodične obračune i završne račune.

Organ upravljanja u svim OOUR je bio Radnički savet, koji je donosio odluke o poslovanju, a inokosni poslovodni organ je bio upravnik Osnovne organizacije.

Svaka osnovna organizacija je imala svoju delegaciju u društveno-političkoj zajednici i u svakoj OOUR je bio formiran organ Samoupravne radničke kontrole.

U Radnu organizaciju Medicinski centar "Dr Gere Ištvan", sve su OOUR bile udružene na osnovu Samoupravnog sporazuma o udruživanju, kojim su regulisani međusobna prava i obaveze, a za ispunjavanje obaveze radne organizacije su odgovarale neograničenom solidarnom odgovornošću.

U ovom periodu postoje, takođe, istovetni organi na nivou Radne organizacije (generalni direktor i Radnički savet Medicinskog centra). Međutim suštinsko odlučivanje se odvija na nivou osnovne organizacije udruženog rada. Veliki broj komisija i radnih tela čini kompletan aparat ogromnim i neefikasnim. Mnogo se snage trošilo na sastancima. Administracija je narastala da bi mogla da pokrije zahteve osnovnih organizacija u izradi raznih materijala za sprovođenje izbora, referenduma i drugih oblika ličnog izjašnjavanja.

Sve osnovne organizacije udruženog rada su imale sva sopstvena samoupravna opšta akta, odnosno Statut, Samoupravni sporazum o udruživanju, Pravilnik o sistematizaciji, Pravilnik o radnim odnosima, Pravilnik o stručnom usavršavanju i osposobljavanju, Pravilnik o samoupravnoj radničkoj kontroli, Pravilnik o pripravnicima, Pravilnik o raspodeli ličnih dohodaka, Pravilnik o stambenim odnosima, Pravilnik o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti, Pravilnik o opštenarodnoj odbrani, Pravilnik o unutrašnjem redu i ponašanju stranaka, Pravilnik o zaštiti na radu i još niz drugih samoupravnih opštih akata, koje su predviđali posebni zakoni.

Na nivou Radne organizacije su takođe donošena određena samoupravna opšta akta i godišnji i srednjoročni planovi rada, programi mera zdravstvene zaštite, a nadležnosti Radne organizacije su bile naročito značajne u poslovima planiranja opštenarodne odbrane.

Finansiranje se vršilo preko Samoupravne interesne zajednice za zdravstvo u Senti, koja je, u saradnji sa SIZ-om penzijskog i invalidskog osiguranja u Senti, značajno pomagala u obezbeđenju sredstava za izgradnju, dogradnju i adaptaciju pojedinih odeljenja u Bolnici i u Domu zdravlja.

U okviru Radne organizacije Medicinski centar "Dr Gere Ištvan" 25. XII 1981. godine je ponovo došlo do integracije. Ovoga puta su se sve osnovne organizacije u Čoki (OOUR Služba opšte medicine, OOUR Zubnolekarska služba i OOUR Apoteka) udružile u OOUR Dom zdravlja "Slobodan Penezić" Čoka, a 27. XII 1983. godine, to su učinile i osnovne organizacije Služba opšte medicine i dispanzeri Senta, Zubnolekarska služba Senta i Apoteka Senta. Tada je formiran OOUR Vanbolničkih službi u Senti.

Tako, od 1984. godine u RO Medicinski centar "Dr Gere Ištvan" funkcionišu tri osnovne organizacije udruženog rada:

1. OOUR Vanbolnička služba Senta
2. OOUR Bolnica Senta
3. OOUR "Slobodan Penezić" Čoka i
4. Radna zajednica zajedničkih službi Senta.

Na nivou šireg regiona, sprovedeno je i udruživanje u Složenu zdravstvenu organizaciju udruženog rada "Kikindsko-potisku" sa sedištem u Senti, u koju su se, usvajanjem na referendumima Samoupravnog sporazuma o udruživanju 11. II 1980. godine, uključile:

1. RO Medicinski centar "Dr Gere Ištvan" Senta
2. RO Medicinski centar "Kikinda" Kikinda
3. Dom zdravlja Ada
4. Narodna apoteka Ada.

Složena "Kikindsko-potiska" zdravstvena organizacija udruženog rada je imala Statut, Radnički savet i direktora, redovno je registrovana kod Okružnog suda u Subotici, ali, nažalost, nikada nije stvarno i zaživela, jer su se isprečili nerazumevanje, nesporazumi, razmirice, unutrašnji otpori i različiti lokalni interesi.

Tokom 1987. godine iz sastava OOUR-a Bolnice izdvojeni su Dispanzer za zdravstvenu zaštitu dece i školske omladine i Dispanzer za zdravstvenu zaštitu žena, a 1990. godine i Onkološki dispanzer, i organizaciono su pripojeni OOUR Vanbolničkih službi. Time se rad ovih službi uskladio sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti SAPV, koji je akcenat stavljao na razvijanje preventivne zdravstvene zaštite u domovima zdravlja, primenom dispanzerskog metoda rada.

Na osnovu Zakona o zdravstvenoj zaštiti SR Srbije i Zakona o društvenim delatnostima iz 1990. godine, Skupština APV je 9. V 1991. godine donela odluku o osnivanju Zdravstvenog centra "Dr Gere Ištvan" u Senti. Ovom Odlukom su u sastav Zdravstvenog centra ušli Medicinski centar "Dr Gere Ištvan" sa OOUR Bolnica, OOUR Vanbolničkih službi i Radna zajednica zajedničkih službi u Senti. Finansiranje zdravstvene delatnosti se vrši preko Fonda za zdravstveno osiguranje, koji je formiran za opštine Senta i Ada sa sedištem u Senti.

Dom zdravlja u Čoki se izdvojio i postao samostalna zdravstvena ustanova, na osnovu akta o osnivanju, koji je donela Skupština opštine Čoka. Time su prestale da postoje Radna organizacija Medicinski centar "Dr Gere Ištvan" i osnovne organizacije udruženog rada u njenom sastavu.

Novim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti RS iz 1992. godine, bilo je predviđeno da su opštine osnivači zdravstvenih centara, pa je tako, SO Senta donela Odluku o preuzimanju osnivačkih prava, 28. VIII 1992, kao i Odluku o imenovanju direktora i članova Upravnog i Nadzornog odbora. Statut Zdravstvenog centra "Dr Gere Ištvan" u Senti donet je 11. IX 1992. godine, a Opština je dala saglasnost na isti 30. IX 1992. godine. Zdravstveni centar je zdravstvena ustanova sa četiri organizacione jedinice:

1. OJ Dom zdravlja Senta
2. OJ Opšta bolnica Senta
3. OJ Apoteka Senta
4. OJ Zajednička stručna služba.
Prema ovoj organizacionoj šemi, OJ Opšta bolnica ima 330 postelja i obavlja delatnost stacionarne zdravstvene zaštite putem sledećih službi:
1. Uprava organizacione jedinice
2. Služba za unutrašnje bolesti
3. Služba za zdravstvenu zaštitu dece
4. Služba za zdravstvenu zaštitu žena
5. Hirurška služba
6. Služba za neuropsihijatriju
7. Pneumoftiziološka služba
8. Otorinolaringološka služba
9. Oftalmološka služba
10. Služba za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju
11. Patomorfološka služba
12. Služba za anesteziju i reanimaciju
13. Laboratorijska služba
14. Služba za transfuziju krvi
15. Služba za mikrobiologiju i parazitologiju
16. Služba za ultrazvučnu dijagnostiku
17. Služba za rentgenološku zaštitu
18. Služba za snabdevanje lekovima
19. Nemedicinske službe (nabavna služba, služba ishrane, služba vešeraja)

Organizaciona jedinica Dom zdravlja Senta obavlja ambulantno polikliničku i dispanzersku zdravstvenu zaštitu, i u svom sastavu ima sledeće službe:

1. Uprava organizacione jedinice
2. Služba opšte medicine
3. Služna hitne medicinske pomoći
4. Služba kućnog lečenja sa polivalentnom patronažom
5. Služba za laboratorijsku dijagnostiku
6. Služba za Rtg zaštitu
7. Dispanzer za zdravstvenu zaštitu žena
8. Dispanzer za zdravstvenu zaštitu dece i školske omladine
9. Dispanzer za medicinu rada
10. Dispanzer pneumoftiziološke zaštite
11. Dispanzer za dijabetes i bolesti nepravilne ishrane
12. Dispanzer za kardiovaskularne bolesti
13. Služba za stomatološku zdravstvenu zaštitu odraslih i dece
14. Služba higijensko epidemiološke zaštite
15. Dispanzer za mentalno zdravlje i neurološka oboljenja
16. Dispanzer za onkološku zaštitu
Organizaciona jedinica Apoteka vrši snabdevanje lekovima i lekovitim sredstvima i čine je:
Centralna apoteka, Senta
Apotekarska stanica pri II zdravstvenoj stanici, Senta
Apotekarske stanice u prigradskim naseljima

Organizaciona jedinica Zajednička stručna služba obavlja sve administrativne, kadrovske i knjigovodstveno računovodstvene poslove za Zdravstveni centar preko svojih službi:

Uprava Zdravstvenog centra
Služba opštih poslova
Služba za finansijsko računovodstvene poslove
Služba za zdravstvenu statistiku, zdravstvenu informatiku i zdravstveno vaspitanje.

Na osnovu ovih promena u organizaciji, organizacione jedinice nemaju svojstva pravnog lica, niti svoj žiro račun, kao ni svoje organe upravljanja. Sve ovo postoji samo na nivou Zdravstvenog centra, koji ima direktora, Upravni i Nadzorni odbor, Statut i ostale opšte akte, dok organizacione jedinice imaju svoje upravnike. Odlučivanje se vrši na nivou Centra, a ne na nivou organizacionih jedinica.

Na ovaj način je umnogome pojednostavljeno, odnosno racionalizovano odlučivanje. Ukidanjem samoupravljanja, smanjio se i broj opštih akata, komisija, radnih tela i pojednostavljena je procedura odlučivanja, što je rezultiralo smanjenjem broja administrativnih radnika, a stavljanjem akcenta na stručni zdravstveni rad.

Novim Zakonom o zdravstvenom osiguranju, iz 1992. godine, osnovan je Republički zavod za zdravstveno osiguranje, koji obavlja poslove finansiranja zdravstvene zaštite preko svojih filijala, koje se nalaze u sedištima okruga. Na taj način, Zdravstveni centar za izvršenje programa rada putem ugovaranja sa nadležnom Filijalom RZZO u Kikindi, ostvaruje sredstva za rad. Međutim, zbog rata i sankcija, opšte nemaštine i krize u društvu, finansiranje zdravstvene zaštite je nedovoljno i neadekvatno tokom dužeg vremenskog perioda, pa su osnovni napori rukovodstva i zaposlenih u Zdravstvenom centru usmereni na očuvanje postignutog nivoa zdravstvene zaštite.

Na osnovu izmena i dopuna Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 1996. godine, Ministarstvo za zdravlje Srbije je preuzelo prava i dužnosti osnivača Zdravstvenog centra "Dr Gere Ištvan" Senta i 17. VII 1997. godine je usvojen novi Statut za koji je Ministarstvo za zdravlje dalo saglasnost 2. X 1997. godine. Takođe, Ministarstvo za zdravlje RS je, dana 16. II 1998. godine, imenovalo direktora, Upravni i Nadzorni odbor Zdravstvenog centra "Dr Gere Ištvan" a sva opšta akta koja su usklađena sa novim Statutom 1. VII 1998. godine.

Zdravstveni centar "Dr Gere Ištvan" Senta ima, osim Statuta, i sledeća opšta akta: Pravilnik o sistematizaciji radnih mesta, Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji, Pravilnik o zaštiti na radu, Pravilnik o stručnom usavršavanju, Pravilnik o kućnom redu, Pravilnik o načinu i postupku pružanja zdravstvene zaštite, Pravilnik o zaštiti od intrahospitalnih infekcija, Pravilnik o stambenim odnosima, Pravilnik o arhivskoj građi i registraturskom materijalu, Pravilnik o računovodstvu i Poslovnik o radu Upravnog odbora. U Zdravstvenom centru je zaključen i Pojedinačni kolektivni ugovor, kojim se regulišu pitanja iz oblasti radnih odnosa i zarada zaposlenih.

Novi Statut i opšti akti ne predviđaju neke veće promene u unutrašnjoj organizacionoj šemi, jedino su, kao jedinstvene službe, oformljene one službe, koje su zastupljenje i na nivou Doma zdravlja i na nivou Opšte bolnice.

Osnovne tendencije u ovom periodu su maksimalna racionalizacija, štednja i povećanje efikasnosti zdravstvene zaštite.