Ištvan Besedeš: Sardinija ili Facies hippocratica – Magični nihilizam
2. besmislica u kojoj se vidi plejbek i blestava plesna tačka

Na tom istom mestu. NEPOZNATI se iznova pojavljuje. Ovoga puta se zapliće u bodljikavu žicu pod naponom. Počinje da svetli – idioti padaju ničice – a u njegovim trzajima ima nečeg plesnog. Usred toga pokušava da zeva na napev, što mu vrlo teško ide od ruke, no izvrsno harmonizuje sa neartikulisanom bukom idiota.

Udaralo je ritam stepenište
i dugme duž starog rukohvata.
Uspinjala se kišna kabanica
Sledeć šetača poput oblaka

što pevušio je svoj antre:
„Vetar glavice makova otresa,
dok zveče potiljci i temena,
boljeg mesta na svetu nema “.

Gle, i nehotice si otkrio
Novi svet opijum-imperije.
Klimaju glavom dileri,
a zrno maka lije li lije...

Osigurač konačno pregoreva, jedino svetli NEPOZNATI. Sledi strofa u kojoj napev i muzika izostaju, a mi jedino čujemo NEPOZNATOG kako neartikulisano bolno stenje melodiju.