Ištvan Besedeš: Sardinija ili Facies hippocratica – Magični nihilizam
23. besmislica na mestu finala: šta je to što nismo ispričali...

Mesto odvijanja radnje je ćelija.

NEPOZNATI: Tenor sam. (Zapeva. PRAVEDNIK mu predaje vidljivo težak kaput gle, i nehotice si otkrio...) Istina je da nisam uvežban, a i grlo mi se osušilo.

REŠETKOV MLAĐI: Postaće vlažno kada bude progutalo krvav zub.

REŠETKOV: Ipak, ako mislite… (Vadi pljosku iz unutrašnjeg džepa) Nije baš mornarski rum, ali će valjda da odgovara.

NEPOZNATI: Živeli… Aaaah, ovo je stvarno nešto. (Oblaporno diže ka ustima)

REŠETKOV MLAĐI: Odmah da ste to vratili!

REŠETKOV: Iskapite ga samo mirno, barem ćemo da vidimo da li ste govorili istinu.

Dvojica zatvorskih čuvara se naslanjaju na ogradu. U pozadini se u međuvremenu potiho oglasi muzika, koja traje do kraja komada. Kasnije se, naravno, pojačava.

Gle, i nehotice si otkrio,
Mora da si na to jako ponosan,
Glavu maka s ukrasom uboda,
iznad zemaljskog rajskog vrta.

NEPOZNATI: Mislite da lažem. Samo nemojte posle da se pokajete. Bože-bože… (Ispija flašu do dna.) Aaaaa…

(Metamorfoza je vidljiva, u očima mu plamti bes. Ruka mu polagano, podižući teret stranice kaputa, ispružajući se dospeva u visinu ramena. Pada mu vilica, njegova figura u mračećem se svetlu iznova počinje da svetli, te teškim koracima kreće sa scene, u zavisnosti scenske konstrukcije u publiku, ili pak negde drugde. Naravno, bilo bi najbolje da se poput obrnutog deus ex machina udaljava u visinu – premda to raširenih ruku i nije tako jednostavno.)

Časovnik kuca na pola sata,
vani trza vetar glavicu maka,
i ćušnut svaki je potiljak,
i pramen nad uhom počupan.

Probušene su sve glavice.
istekla sva su zrna makova.
Kada se isprazne na kraju,
na vrhu glave krunu imaju.

Usmereni zrak svetlosti osvetljava još u prethodnoj sceni izrudareno srce. Srce – koje obrubljuje trnov venac – kuca. Na trenutak nastaje tišina. Sledi naklon u stilu mimohoda. Muzika se nastavlja. Pred podnebljima gledalaca, kao pri pojedinim stacijama, glumac se klanja. Ili nešto slično. Ili nešto drugo.

Možeš ti da radiš svašta,
kad glavom klimaju, trzaju glavu...
... ti bludnici nemirne duše,
i vetrovi bez trena mira.

Isteče i plavo i smeđe,
preko jaza teče trag maka,
našli su ga i sledili,
ptice, insekti pojeli.

Gle, našao si sam sebi,
iznad zemaljskog raja
i da si ponosan jako na to,
ne bi mogao naći bolje mesto.

Svi izlaze.