ALHEMIČARI

Pripovest ova počinje davno.

Izvesni Disbah, drogerista i proizvođač boja - a to je zanat nevernika, prevaranata i vetropira, kojim se bavio i legendarni Hakim, Prorok pod velom, iz drevnog grada Merva - prodavao je vrlo lepu crvenu boju.

Dobijao je potapajući u kalij karbonat jedan dekokt - uvarak košenila, odnosno štitaste vaši, sa dodatkom sulfata gvožđa.

Dan pre* Disbah je, pošto mu je zafalilo kalijum karbonata, navukao debele čarape od vune preko grubih crnih cokula, obukao kratak, topao kaput i na glavu stavio šubaru sličnu onoj kakvu nose pastiri u Homolju, pa niz zaleđene ulice usnulog Berlina, otišao, nekoliko blokova dalje, do kuće Johana Konrada Dipela, kojem zanat apotekara i trgovca lekovitim biljem beše pokri"će za mnoge druge poslove. Dipel, strastveni kockar i osvajač ženskih srca, a takvi su uvek u stisci s vremenom i novcem, prodao je Disbahu neispravan karbonat. Vešti J.K. Dipel, kojeg je marljivi bojadžija upornim udaranjem zvekira, izvukao iz tople postelje koju beše delio s dve mlade žene, koristio ga je često za svoje tajne eksperimente.

Pritisnut narudžbinama Disbah se još iste noći dao na mukotrpan posao, ali je umesto lepe crvene boje, po kojoj u gradu beše poznat, dobio divan sediment plavog kolora.

Ujutro se požalio Dipelu, koji je hitro učinjeno ispravio, dajući uz izvinjenje i priličan popust oštećenom prijatelju i kolegi, a potom je ušao u svoju laboratoriju, pošto je kao iskusan bojadžija i, tvrde izvori, alhemičar, znao da je do greške došlo zbog izmenjenog delovanja karbonata na sulfat gvoždja.

Greške su, znaju to učeni, ali još bolje ljudi puni iskustva, donele svetu više koristi nego ispravni potezi, trijumfi i pobede.

Ko zna kako bi danas izgledalo Ujedinjeno kraljevstvo, a samim tim Evropa i svet, da na jedno oko slepi admiral Nelson nije prevideo naređenje Admiraliteta da bitku u kanalu Lamanš, kod rta Trafalgar - ne primi. Ali Horacio Nelzon, virtuoz pomorskih bitaka i njegova posada, behu željni obračuna, na koji su čekali dugo. Dve godine - bez dana silaska na kopno - admiral je proveo na broda Victory. Rasterujući miris baruta i gorke magle sećanjima na bitke kod Tenerifa, gde je izgubio ruku, kod Kalvija, gde je ostao bez oka, i na Nilu, na šta ga je podsećala duboka brazgotina na čelu. Slobodno vreme ispunjavao je finim jelima, odabranim vinima, slatkišima i aromatičnim čajem.

Zbog toga je, onog trenutka kada je osmatrač ugledao Napoleonovu veliku francusko-špansku flotu, koju je predvodio admiral Vilnev - čiji nadimak beše oprezni - poslao, signalnim zastavicama, poruku svojim mornarima:

- Engleska očekuje da svako izvrši svoju dužnost.

Englezi su potom svom žestinom udarili u centar flote Napoleona Bonaparte.

Bitka nije trajala dugo.

Velika i moćna flota Francuza i Španaca, je uništena. Ali ratna sreća traži žrtve. Admiral Nelson beše smrtno ranjen zrnom iz muškete koje je doletelo iz visine koša na vrhu jarbola broda Redoutable.

Johan Konrad Dipel bio je čovek koji grešku ume da iskoristi za konačni trijumf. Nakon više eksperimenata poboljšao je proces za dobijanje te, zagasito plave boje, a potom je komercijalizovao proizvodnju farbe, koja se prodavala pod imenom - berlinerblau (berlinsko plavo).

Više od jedne decenije Dipel krio tajnu spravljanja ove boje, što mu je omogućilo da stekne znatno bogatstvo. Ali, godine 1724. engleski hemičar Voodward otkrio je tu tajnu i obelodanio sastav nove boje.

Berlinsko plavo - koje je u međuvremenu postalo - prusko, moglo je da se izrađuje širom Evrope.

- U čemu je bila greška drugih alhemičara koji su tražili zlato, a nisu ga pronašli - upitao je mladić Alhemičara ?

- Tražili su samo zlato - reče njegov saputnik, zagledan u vetar što je duvao preko pustinje, pun crvene prašine, gust poput brašna, nalik vatri koja leti nebom.

Šta je bilo dalje ?

Johana Konrada Dipela pronalazimo u Skandinaviji, gde radi kao lekar u službi kralja Frederika Prvog. Nije poznato kako je do skandinavskog dvora stigao ali se zna da je u kratkom periodu pronašao je nekoliko opasnih preparata, koje je tajno, mimo znanja dvora prodavao vlasteli. Radilo se kako tvrde izvori, o napicima za dugovečnost, koji su uništavali jetru, pomadama za zatelivanje kože od kojih su lica, ruke i dekoltei dobijali boju zemlje, i posle duže upotrebe dobijali njen izgled u doba suše. Jedino se mala plava tableta, čija namena beše, seksualna stimulacija, pokazala kao valjan proizvod, ali to ipak nije bilo dovoljno da vešti alhemičar povrati poverenje. Dipel je zloupotrebio gostoprimstvo, pa je proteran iz Švedske, a potom je u Danskoj, kako izvori kažu, zbog sličnih rabota, utamničen.

J. K. Dipel je umro 1734. godine. Sumnjalo se da je otrovan, ali je to demantovano s najvišeg mesta Kraljevine. Grobno mesto ostaje nepoznanica, kao i brojni recepti koje je čuvao u torbi od teleće kože. ostavljajuć'i uspomenu na jednog sposobnog hemičara, ali i beskrupuloznog i lakomnog čoveka.

Admiral Horacio Nelson umro je na rukama svog omiljenog ađutanta - kapetana Hardija, a njegove poslednje reči: Poljubi me Hardi, mnogo godina kasnije odzvanjale su pod svodovima mjuzikholova.

Lady Hamilton, ženu engleskog ambasadora u Napulju i admiralovu ljubavnicu, svi su zaboravili, mada je Nelson Englesku - testamentom - zavetovao da se pobrine za nju.

Ledi Hamilton ostavljam kao zaveštanje mom kralju i mojoj zemlji, siguran da će oni dati bogatu nagradu kako bi mogla živeti primereno svom rangu. Takođe, prepuštam dobrotvornosti moje zemlje svoju posvojenu kćer Horaciju Nelson Tompson...

Slava ne podrazumeva i razumevanje.

Previd - svestan ili nehotičan - naredbe, sentimentalnost vojnika makar ona bila i u samrtnom času i briga za ljubavnicu i potomstvo u svetu pobednika nemaju mesto

Ali, to je neka druga priča.

Bojadžija Hakim, kojeg će njegovi savremenici upamtiti kao - Proroka pod velom - pre smrti, otkrivenog lica, belog od leproznih mrlja, uzviknuo je vojnicima:

- Vaš gnusni greh sprečava vas da vidite moj sjaj...

Nisu ga slušali. Vrelo koplje zarilo mu se u grudi.

Sirotog, marljivog i glupog - kao što biva kada su u pitanju ljudi tog reda - Disbaha niko ne pominje.

Alhemičar i njegov mladi saputnik i dalje broje vetrove i tragaju za snovima pravednika, verujući da je svaki čovek na zemlji glavna ličnost Istorije sveta...

Berlinsko, prusko plavo i danas ulicama svetskih metropola, romantičnih varošica i tužnih, prašnjavih zabiti.