Nenad Krga: Sanjao je vatru

On

Vraćajući se kući kroz zamršeni splet uličica do njega je dolutao, utirući glad u njemu, miris nekog jela. Pogledom kružeći po okolnim kućama zapazio je neznatan pokret, kao ponešen nečijim uzdahom, kako natkriljuje krovove i tamni mesečinom obasjane oblake. Taj se osećaj nije zadržao duže od treptaja, ni koliko da ga razabere, ali dovoljno da ga u potonjem bude svestan.

Prisećao se tog doživljaja kao zanimljivog primera poigravanja umornih čula.

Tek bi, skoljen brigama, tonući u zamišljenost primetio: "Samo... On se nikada bezrazložno ne ukazuje nekome."