Makropolje 17., Na Kirkinom ostrvu 4/2.

Zvonko Karanović
Tragovi karmina

< Janoš Geci: Lagano osmatranje | Janoš Geci: Suvi listovi čaja >

Loš predosećaj koji sam imao prethodne večeri, sutradan ujutru kao da se obistinio. Rominjanje kišice zamenilo je rascvetalo sunčano jutro. Izašao sam iz bungalova. Bilo je rano. Uklopljenici su spavali. U dvorištu su svinje obilazile oko mladih hrastovih stabala i skupljale zrele raspukle žirove. Zar to nisu bili orasi? Gostionica je bila prazna. Stešnjena kuhinja, improvizovanim šankom odvojena od sobe za ručavanje, bila je opremljena s dva viseća elementa, sudoperom, šporetom i frižiderom. Lako sam pronašao lončić i pakovanje kesica čaja. Uključio sam šporet i pristavio vodu. Promuvao sam se po gostionici. Sa zida se mrštila preparirana glava vepra s kljovama poput brkova S. Dalija. U uglu je stajao rebrasti uljani radijator. Na velikom stolu za ručavanje prekrivenim čistim belim stolnjakom ležali su kartonski tanjiri s karfiolom, brokolijem, šargarepom i neočišćenim lešnicima. Sasvim na kraju, skoro u samom uglu stola, stajala je okrenuta šoljica popijene kafe, pored nje pepeljara i otvoren modni magazin. Astrološki priručnik, takođe otvoren, ležao je nešto dalje na gomili tračerske štampe. U pepeljari je dogorevala tanka ženska cigareta. Osvrnuo sam se oko sebe. Očekivao sam da će se taj neko ko puši cigaretu brzo pojaviti, ali nije bilo nikog.

Seo sam i, nemajući šta da radim, počeo da prelistavam časopis. U modnom žurnalu koji je pratio i dešavanja s estrade naleteo sam na članak o Gvinet Paltrou. Pisalo je: „Svaki put posle vežbanja u teretani, Gvinet traži od zaposlenih da celu tuš-kabinu očiste i osuše jer, kako ona kaže »ne želi da bude u dodiru s tuđom vodom za tuširanje«“. Sledeći članak je govorio o Kejti Peri koja je potrošila neverovatnih četiri miliona dolara na proslavu svog tridesetog rođendana. Poznata glumica Kira Najtli je užasnuta pred činjenicom da bi se mogla slučajno pojaviti gola u javnosti. Odložio sam magazin onog trena kad se začulo klokotanje vode u lončetu.

Izašao sam na terasu. Ubacio sam kesicu zelenog čaja u vrelu vodu, šoljicu poklopio tacnom i ostavio je na stolu. Stajao sam s rukama u džepovima i protezao se. Pogled mi je privuklo nešto neobično u dnu dvorišta, nešto što juče nisam primetio. Zaputio sam se tamo i video u dve kolone postavljene statue lavova i vukova. Pažljivo ofarbani, s očima od stakla, serijski komadi životinja izliveni u betonskim kalupima, „čuvali“ su kapiju. Kako to da juče nisam primetio betonske čuvare? Razmišljao sam o razlozima ovako raspoređenih statua, ali svinje su mi ometale misli. Pratile su me u stopu, češale se o moje listove i prljale mi nove sandale. Pogledao sam na sat. Bilo je skoro podne. Kad je pre prošlo vreme? Zašto niko ne ustaje? Gde je Upravnik? Vratio sam se u gostionicu da pronađem nekog. Uzalud sam obilazio prostorije, dozivao. Kuća je bila pusta. Šta se događa? Zašto nema nikog? Pogled mi je ponovo privukla pepeljara na stolu za ručavanje. Iz napola popušene ženske cigarete izvijali su se tanušni pramenovi dima. Zar cigareta nije odavno trebalo da izgori? Prišao sam bliže i pogledao. Desetak opušaka s tragovima ruža na tankom belom filteru ležali su zgnječeni u pepeljari.

Vratio sam se na terasu. Kraj moje šoljice s čajem, stajala je identična takva šoljica, takođe poklopljena tacnom. Pomislio sam da se to neko igra sa mnom. Seo sam i rukama provukao kroz kosu. Žirovi su padali na zemlju i travu proizvodeći tak, paf, bup, kratke odsečne brzoumiruće zvuke. Svinje su se poput razmaženih kućnih ljubimaca mrzovoljno šetale oko stabala. Nisu bile gladne. Posegnuo sam za braon šećerom iz činije. Tada sam je ugledao. Stajala je na vratima terase s cigaretom u ruci. Visoka, na štiklama, doterana iako je tek bilo podne, u crnim tesnim satenskim pantalonama, crnoj tesnoj rolci koja joj je isticala silikonske grudi, s licem sjajnim kao u japanske lutke, crnom ravnom ispeglanom kosom koja joj je padala do ramena, dugim u crno nalakiranim noktima, ličila je na folk divu, na neku od fuksi s estrade.Gde sam je već video? Na te-ve-u? U tračerskom magazinu koji sam prelistavao? Krenula je k meni laganim korakom. Bio sam u šortsu i platnenoj košulji s kratkim rukavima. Brzo sam prekrstio levu nogu preko desne ne bih li prikrio ožiljak iznad desnog kolena. U mladosti sam se tako gadno posekao na konzervu da je ožiljak izgledao kao ugriz metalne klopke za medveda ili divlju svinju. Neprimetno sam udahnuo vazduh, podigao glavu i pogledao je pravo u oči. Želeo sam da razmotrim jednu mogućnost.