Makropolje/Tuvalu 3/5.
Mari Falčik
Sećanja na obrise sve čvršće

i najveće tvrđave nam oblivaju kiše podrivaju reke
brižnih lica nižemo tako svoje kuse čile dane slažući
jedno pred drugo sećanja na obrise sve čvršće sporo mrveća
nepobediva je prozirno lebdiva vremena ruka: ravne mu nema
sile što nasuprot njegovoj struji se kreće uronjenima u njegov tok
dok prepipava nam telo sve naše vrele molitve hlape tančaju u bale bledimo
do lebdive prozirnosti postojanje nam se u Leti davi s njim naša velika povest
naše sitne sreće pa i istorijat pogrešnih koraka nestaje u vremenu svejednako
mada ga lasno komadamo klepsidrom nemerljiva je večna nevidljivost

Prevela Draginja Ramadanski