Nenad Krga
Soba sa pogledom na...

Planine. Njihov miris je prožimao njegove snove da je nekih noći otvarao prozore sobe ne bi li, udahnuvši opori bazd ulice, istisnuo drhtaje koji su ga gušili.

Žudnja i strah su ga i doveli, ni njemu jasnim lutanjima, u to mestašce podno planina gde su mu sada snove bojile dubine njenih očiju.

Huk stešnjene vode njegovih snova, prizvavši reči: "Kad jednom kreneš poruši mostove za sobom i idi do kraja, ma gde i ma kakav on bio", uvire u ćutanje na zvezde njene ljubavi.