Robert Murray Davis
Ulica Mala dunavska
 
Kada bih živeo u Maloj dunavskoj u Estergomu
        posmatrao bih ostrvsko drveće
        iz svije osamnaestovekovne kuće.
        Mir bi se spustao lagano lagano
        a ja bih modulisao sebe od A do B
        možda čak i B plus
U Maloj dunavskoj.
Kada bih živeo u Maloj dunavskoj u Estergomu
        imao bih brda
        nalik brdima koje sam voleo iza sebe
        i veliku reku
        nalik onoj koju sam voleo u mladosti ispred sebe
        da mi treperi srce
        a miran bude duh
dok živim u Maloj dunavskoj.
 
Kada bih živeo u Maloj dunavskoj u Estergomu
        mogao bih da biram crkvu svake nedelje,
        već prema raspoloženju,
        čujem ponovo misu u rečima koje ne znam,
        tonem u zlato petnaestovekovnih svetaca,
        bez žaljenja
        gotovo bez promena
u mom pustnjačkom stanu u Maloj dunavskoj.
 
Kada bih živeo u Maloj dunavskoj u Estergomu
        slušao bih Liszta i Haydna,
        izbacio s polica Bixa i Birda
        kontrolisao bih ključ i tempo,
        odabrao sporiju kadancu
        težio varijacijama
        na već znane teme
među zidovima u Maloj dunavskoj.
 
Kada bih živeo u Maloj dunavskoj u Estergomu
        moj stil bi gradilo pero što ne zna
        sleng, profanost, duge rečenice
        na koje se žale čitaoci,
        bio bi neo-klasičan i čestit
        kao Richard Steel
za radnim stolom u Maloj dunavskoj.
 
Ali u Maloj dunavskoj u Estergomu
        deca, prijatelji i pisma
        nikada me ne bi našla,
        niti bi me prepoznali kad bi me tražili.
        Predeo koji me uzbuđuje,
        ljubavi koje opadaju i rastu,
        sve što hrani moje pero
Ne bi našlo dom u Maloj dunavskoj.

Prevod: Snežana Bukal


On Little Danube Street
 
If I lived on Little Danube Street in Esztergom,
        I would look at the island's trees
        from my eighteenth century house.
        Peace would drop so calmly
        that I would modulate my type from A to B,
        or anyway B plus
on Little Danube Street.
 
If I lived on Little Danube Street in Esztergom,
        I would have hills
        like those I came to love behind me
        and a big river
        like the one I loved in youth before me
        to lift and move my heart
        and keep my spirit still,
while I lived on Little Danube Street.
 
If I lived on Little Danube Street in Esztergom,
        I could choose a different church each week,
        a style to suit my mood,
        hear Mass again in words I do not know,
        sink in the gold of fifteenth century saints,
        with nothing to repent
        and little to amend
in my hermitage on Little Danube Street.
 
If I lived on Little Danube Street in Esztergom,
        I would hear Liszt and Haydn,
        purge my shelves of Bix and Bird,
        control the key and tempo,
        move to a slower cadence
        seek variations
        on themes already heard
within my walls on Little Danube Street.
 
If I lived on Little Danube Street in Esztergom,
        my style would be quill-clean
        of slang, profanity, long sentences
        readers complain of,
        be neo-classical and chaste
        as Richard Steele's
from my desk in Little Danube Street.
 
But on Little Danube Street in Esztergom
        children, friends, and mail
        would never find me,
        or know me if they sought.
        Landscape that moved me,
        loves that waned and prospered,
        all that fed my pen,
would find no home in Little Danube Street.