Nenad Krga
Zver

Samo je siktav zvuk sata zasecao tišinu. Snovi mu telo zastreše srsima i znojem da bi mu njihov muk i zlokoban mir jave, prevodeći ga iz sna, podbili mukle udare srca u grlo. Otežalom glavom naleže na vrata i istrčava u sneg.

Njegovi koraci metu tragove.