Makropolje/Tuvalu 4/4.
Mari Falčik
Krst Istoka

Povrh igle kompasa blesnu Krst Istoka sa četiri svetionika nacrtana:
razuzdana reka prodire, gde čovek može stići samo na leđima vode,
u Sulinu. Kotrlja se preko života grada, i šireći se u vidu svetlucave močvare
s pegama lišća izručuje u more svoju nemirnu materiju. Dokle joj je voda zelena,
a odakle plava? Dokle slatka i odakle slana? O tome bismo jedino mi,
što se iz života u smrt davimo mogli – poput riba bočatih voda, kada bi
one mogle – govoriti. I kada je ne bude, više neće biti
izrecivo ni to: što zvasmo domovinom, taj greben majušni
dokle beše kopno a odakle vremenskog okeana trošna igračka.

Prevela Draginja Ramadanski